Društveni moral i poštovanje prema drugima PDF Ispis E-mail

Moral zauzima izuzetno važno i visoko mjesto u Islamu, o čemu najbolje svjedoče riječi Božijeg Poslanika prema kojima je usavršavanje moralnih vrlina (plemenitih ćudi) sam cilj njegove poslaničke misije: „Poslan sam da usavršim lijep moral / moralne vrline.“ Moral, kako na individualnoj tako i na društvenoj razini, ima izuzetnu važnost, posebno imajući u vidu da je društveni moral jedan od najvažnijih činilaca koji oblikuje odnose ljudi prema društvu i povijesti. Naime, društvo je to koje može graditi civilizaciju, ne pojedinac. Ljudska zajednica je ta koja tvori i usmjerava povijest.

Jedan od najvažnijih izraza moralnog društva jest društvena etičnost u odnosu prema drugima, koja se ogleda kroz načelo poštovanja i uvažavanja. U islamskim predajama nalazimo različite iskaze u kojima se preporučuje ukazivanje časti i poštovanja drugome. Ovdje ćemo navesti samo nekoliko primjera.
 
Poštovanje prema starijima
Imam Sadik je kazao: „Dio veličanja Boga je u veličanju starijih vjernika. Ko ukaže čast vjerniku, Bog će njemu čast ukazati.“

Poštovanje prema tražiteljima nauke
Poslanik Islama je rekao: „Ko god želi moje zadovoljstvo, neka poštuje moga prijatelja.“ Upitali su: „A ko je vaš prijatelj, Poslaniče?“ Odgovorio je: „Moj prijatelj je onaj koji traga za naukom, pa ko njemu ukaže poštovanje, meni je čast učinio, a ko meni čast ukaže, Boga veliča. A ko Boga veliča, Džennet će mu pripasti.“

Poštovanje prema vjerniku
Poštivanje vjernika, roba Božijega, uzrokuje sačuvanost od srdžbe Božije. Poslanik Islama je rekao: „Bog Uzvišeni je kazao: 'Ko uznemiri vjernoga roba Moga, taj je Meni rat objavio, a onaj ko vjernome robu Mome poštovanje ukaže, zajamčena mu je sigurnost od srdžbe Moje.'“

Poštovanje prema vjeri Božijoj
Imam Sadik kaže: „Ko god poštuje i veliča vjeru Božiju, taj veliča i poštuje pravo braće svoje, a ko omalovažava vjeru Božiju, taj omalovažava pravo braće svoje.“

Poštovanje prema učenjacima vjerskih znanosti
Imam Sadik je rekao: „Ko ukaže čast učenjaku muslimanu, na Sudnjem danu će sresti Boga Uzvišenog, a On će njime zadovoljan biti.“

Poštovanje prema potomcima Poslanikvoim
Časni Poslanik je kazao: „Ko ukaže poštovanje potomcima mojim, meni je poštovanje ukazao.“

Poštovanje prema ljudima u potrebi
Poslanik u jednoj svojoj hutbi veli: „Ko ukaže poštovanje muslimanu u potrebi (siromahu), na Sudnjem danu će sresti Gospodara nasmiješenog.“

Poštovanje siročadi
Poslanik Islama u dijelu svoje čuvene ša'banske hutbe, u kojoj opisuje blagodati i vrline mjeseca Ramazana, veli i ovo: „Ko god u mjesecu Ramazanu ukaže čast siročetu, Bog će njemu na Dan sudnji čast uklazati.“

Poštovanje prema gostu
„Ko ukaže čast gostu svome, kao da je čast ukazao sedamdeseterici poslanika Božijih.“

Poštovanje prema strancu (putniku namjerniku)
Imam Ali je rekao: „Ko ukaže čast strancu kakvome, ili mu tugu kakvu otkloni, ili ga hranom kakvom nahrani, ili pićem kakvim napoji, ili mu se osmijehom obrati, Džennet je sebi priskrbio.“


Društveni moral i ljudska čast i dostojanstvo

Kako je čovjek društveno biće, to očuvanje i snaženje njegove časti i dostojanstva ovisi o društvenoj komunikaciji. Postoje različiti razlozi zbog kojih bi u društvenoj komunikaciji posebno mjesto trebalo imati očuvanje i jačanje digniteta, časti i dostojanstva drugoga.  To je pravo koje kod nas imaju naši bližnji, ubogi, siromasi, učenjaci, potomci Poslanikovi, naši prijatelji, putnici namjernici, sunarodnjaci... Čast i dostojanstvo imaju različite dimenzije, materijalnu, emocionalnu, društvenu... Mnogo je postupaka, poput ogovaranja, potvore, uhođenja, širenja nemorala i sl., koji su okarakterisani kao grijesi upravo zato što ugrožavaju čast i dostojanstvo drugoga. Društveni moral, koji se temelji na poštivanju ljudske časti i dostojanstva, spada u najznačajnija obilježja islamskog društva. Moglo bi se čak kazati da očuvanje časti i dostojanstva čovjeka predstavlja najosnovniji stub društvene moralnosti vjernika. Sa stanovišta Časnog Kur'ana čast i dostojanstvo sinova Ademovih jest Božiji dar poklonjen svakom čovjeku činom njegova stvaranja. Bog Uzvišeni ljudsku vrstu smatra časnom i plemenitom: „Zaista ukazasmo čast sinovima Ademovim.“ (sura Isra, 70. ajet)
Dakle, ljudska vrsta je stvorena časnom.

Poštivanje načela individualnog i društvenog morala nužan je uvjet za ozbiljenje moralne zajednice.

Obzirnost prema individualnom i društvenom moralu, odnosno poštivanje njegovih implikacija i kategorija, nužan je uvjet oblikovanja jedne moralne zajednice. Obzirnost prema islamskoj etici u društvenim odnosima i komunikaciji među ljudima znak je vjerovanja i iskrenosti u vjerovanju. Islam svojim sljedbenicima preporučuje da svoje ciljeve ostvaruju samo na legitiman i legalan način. Stoga, vjernik ne samo da ima uzvišene i svete ciljeve, već i za njihovo ostvarenje koristi isključivo dozvoljene metode. Između vjerovanja i moralnosti postoji čvrsta i neraskidiva veza. To potvrđuju i riječi Poslanika Božijeg: „Najpotpunije je vjerovanje onih ljudi koji su najmoralniji.“ Ove Poslanikove riječi govore o jednoj zbiljskoj činjenici. Ne radi se, naime, ni o kakvoj paroli. Jednostavno, i cilj obredoslovnih obaveza koje Islam zahtijeva od svojih sljedbenika ustvari je popravljanje njihove moralnosti i njihovo  duhovno uzdizanje. Temelj i zaglavni kamen svakog društva, njegova civilizacijskog procvata, opstanka moći i dostojanstva, izravno je vezan za moral. Pad moralnosti u nekom društvu znači pad i propast tog društva, a vitalnost i opstanak zajednice ovisi o njezinoj moralnoj stabilnosti. Svako slabljenje morala donosi i slabljenje društava u cjelini.

Završna riječ

Veličanstveni učinci i čisti plodovi moralnosti, kada ona ovlada ljudskim životima i ispuni ih svojim sokovima, nadasve su slatki i srcu mili. Poštivanje društvenog morala, a kao plod toga ozbiljenje moralne zajednice, sasma je ostvariv ideal. Put njegova ostvarenja vodi od poštivanja načela individualne moralnosti. Kada se moral pogazi, zlo se brzo širi, a kvarnost i nered preplavljuju svekolike aspekte ljudskoga življenja, politiku, ekonomiju, komunikacije... Čovjek koji je svjestan neprestane Božije blizine i činjenice da Bog neprestano motri njegove postupke, neće se nemarno odnositi prema moralnosti i poštivanju moralnih načela. Bog Uzvišeni je rekao: „Mi stvaramo čovjeka i znamo šta mu sve duša njegova haje, jer Mi smo njemu bliži od vratne žile kucavice. Kad se dvojica sastanu i sjednu jedan s desne, a drugi s lijeve strane, on ne izusti nijednu riječ,  a da pored njega nije prisutan Onaj koji bdije.“ (sura Kaf, 16.–18. ajet).
Treba, dakle, uložiti najveći mogući napor kako bismo se ukrasili moralnim vrlinama.

 

 
  • image
  • image
  • image
  • image
  • image